Kada prodaja osobne imovine (npr. građevinskog zemljišta) prelazi okvire osobne sfere i smatra se poduzetničkom djelatnosti koja dovodi do tereta PDV-a
Sud Europske unije (dalje: Sud) je u predmetu C-213/24 u travnju 2025. godine donio presudu čiji sadržaj je osobito interesantan za fizičke osobe koje na tržište stavljaju određenu nepokretnu osobnu imovinu koja nije stečena kao poduzetnička imovina. U presudi se radi o zemljištu koje je naslijeđeno od roditelja i držano kao osobna imovina više od 20 godina prije nego je donesena odluka o prodaji. Iz presude je vidljivo da teret PDV-a može nastati čak i kada se prodaje osobna imovina, koja je dugo pasivno držana kao osobna imovina.
Prema tumačenju Suda bitno je analizirati kakvi koraci i radnje se poduzimaju radi prodaje osobne imovine, kao i to na koji se način ti koraci i radnje provode. Treba utvrditi poduzimaju li se organizirani i aktivni koraci i radnje, te u kojoj se mjeri određene radnje ili koraci mogu smatrati usporedivima s onima koje poduzimaju poduzetnici. Iz te presude je vidljivo i to da, ako se za razvoj zemljišta radi njegove prodaje angažira profesionalni pružatelj usluga, zaključak u vezi s PDV-om može ovisiti i o uvjetima takvog angažmana.
Kada se planira prodaja imovine (npr. zemljišta) koja je inicijalno stečena kao osobna imovina i kasnije je držana kao osobna imovina sve do odluke o prodaji, predmetna presuda Suda daje određene smjernice u vezi s time kako odrediti treba li aktivnosti koje prethode prodaji (koje su usmjerene na planiranu prodaju) smatrati aktivnostima kojima je prijeđena granicu osobne sfere, odnosno koje treba smatrati poduzetničkim aktivnostima i koje stoga mogu dovesti do obveze plaćanja PDV-a.
O tome treba voditi računa unaprijed, kako bi se izbjegao rizik da se neka imovina (npr. građevinsko zemljište) proda bez PDV-a zato jer prodavatelj smatra da se radi o prodaji osobne imovine koja je izvan obuhvata PDV-a, a da naknadno nadležna tijela, analizirajući sve korake i radnje koje su prethodile prodaji, ipak utvrde da je prodavatelj bio obvezan obračunati i u državni proračun uplatiti PDV po osnovi te prodaje.