Porezna uprava je 30.12.2024. godine objavila „Priopćenje u vezi pogrešnih interpretacija izmjena i dopuna Općeg poreznog zakona“ (dalje: Priopćenje Porezne uprave).

U nastavku se daje kritički osvrt na to Priopćenje Porezne uprave.
U Priopćenju Porezne uprave se netočno tvrdi da je Porezna uprava i do sada mogla fizičku osobu člana trgovačkog društva (npr. vlasnika poslovnih udjela u d.o.o.-u, vlasnika dionica u d.d.-u) teretiti za porez trgovačkog društva ako za trgovačko društvo nisu podnesene godišnje porezne prijave, i da je to bilo moguće temeljem čl. 31. OPZ-a.
To nije točno.

Naime, do stupanja na snagu izmjena i dopuna iz NN 152/24 članak 31. OPZ-a je propisivao „Smatra se da su ispunjene pretpostavke za odgovornost članova društva, osoba koje vode poslove društva, i povezanih osoba, osobito ako oni: (…) ne podnesu zakonom propisana godišnja izvješća (…)“.

Međutim, članovi društva, npr. vlasnik poslovnih udjela u d.o.o.-u, vlasnik dionica u d.d.-u, nisu osobe koje za poreznog obveznika podnose propisana izvješća, pa je članak 31. OPZ-a (verzija do stupanja na snagu izmjena i dopuna iz NN 152/24) u vezi s nepodnesenim godišnjim izvještajima mogao biti primjenjiv samo na one osobe navedene u tom članku u čijoj je nadležnosti podnošenje godišnjih izvještaja ako te osobe ne podnesu godišnje izvještaje.
Stoga, u tom dijelu Priopćenje Porezne uprave nije istinito. Izmjenama i dopunama iz NN 152/24 je iz čl. 31. OPZ-a Sigma TC’s News brisan dio odredbe vezan za odgovornost u slučaju nepodnošenja zakonom propisanih godišnjih izvješća, a uveden je novi čl. 32.a OPZ-a kojim se utvrđuje odgovornost članova društva za nepodnošenje poreznih prijava društva kao poreznog obveznika. Treba uočiti da se u novom čl. 32.a OPZ-a ne koristi formulacija (kakva je sadržana u čl. 31. OPZ-a koji je i ranije bio na snazi) a koja glasi „ako oni (…) ne podnesu…“, već da se u novom čl. 32.a.

OPZ-a koristi formulacija koja glasi „ako porezni obveznik nije podnio…“. Iz ove razlike je očito da nova odredba iz čl. 32.a OPZ-a fokus stavlja na to je li porezna prijava za trgovačkog društvo – pravnu osobu podnesena ili nije podnesena, te da se nova odredba iz čl. 32.a OPZ-a odmiče od osobne odgovornosti konkretne fizičke osobe (one u čijoj je nadležnosti podnošenje prijave ako ta osoba ne podnese poreznu prijavu za trgovačko društvo kao poreznog obveznika). Međutim, Priopćenje Porezne uprave navodi da to nije tako, iako sama usporedba gore prikazanih citiranih dijelova zakonskih odredbi demantira taj dio Priopćenja Porezne uprave.

Nadalje, kada je u pitanju odgovornost fizičkih osoba za porezne obveze trgovačkog društva – pravne osobe koja se temelji na čl. 31. OPZ-a, primjenjiv je i čl. 32. OPZ-a koji upućuje na provedbu posebnog postupka koji se naziva „postupak utvrđivanja zlouporabe prava“ (i koji se provodi prema pravilima tog postupka iz čl. 172. do 177. OPZ-a), i pri čemu se odgovornost u tom postupku utvrđuje rješenjem iz članka 177. stavka 6. ovoga Zakona.

Međutim, interesantno je da prilikom uvođenja novog čl. 32.a OPZ-a nije propisano da bi se čl. 32. OPZ-a primjenjivao i na situacije iz novog čl. 32.a OPZ-a, odnosno proizlazi da se nametanje obveze fizičkoj osobi – članu trgovačkog društva da iz osobne imovine plati porez za trgovačko društvo – pravnu osobu temeljem novouvedenog čl. 32.a OPZ-a neće utvrđivati u posebnom „postupku utvrđivanja zlouporabe prava“ iz čl. 172. do 177. OPZ-a (koji je primjenjiv na čl. 31. OPZ-a) – pa se postavlja pitanje zašto „postupak utvrđivanja zlouporabe prava“ nije primjenjiv u ovom slučaju i kakve će to implikacije imati?
Odgovor na to pitanje je možda vidljiv iz toga što u slučaju čl. 31. OPZ-a na koji je primjenjiv čl. 32. OPZ-a, fizičke osobe odgovaraju za porezne obveze trgovačkog društva „kao porezni jamci“ dok u slučaju novog čl. 32.a odgovaraju solidarno „kao jamci platci“. Prema tome, čak ni opseg jamstva nije jednak, iako nas Porezna uprava u izdanom Priopćenju Porezne uprave uvjerava da novouvedeni čl. 32.a OPZ-a ne predstavlja veliku novost.