Hrvatska Porezna uprava smatra da se, za potrebe PDV-a, objekt težak 47 tona, usidren u tlo, fiksno priključen na električnu energiju, vodu, odvodnju i drugu infrastrukturu, koji se ne može lako rastaviti ili premjestiti, čije uklanjanje zahtijeva znatan trud i trošak te za koji je prema hrvatskom Zakonu o gradnji potrebna građevinska dozvola, ne treba smatrati građevinom.

Naime, hrvatska Porezna uprava je javno objavila mišljenje (Klasa: 410-19/26-02/215, Urbroj: 513-07-21-01-26-2 od 14. kolovoza 2026.) iz kojega je vidljivo da je zaprimila upit o objektu formalno nazvanom „šator”, pri čemu su u samom upitu detaljno navedene sve gore opisane karakteristike, uključujući činjenicu da objekt teži 47 tona i da za njega prema hrvatskom Zakonu o gradnji postoji obveza ishođenja građevinske dozvole. Unatoč tome, Porezna uprava zaključila je da se takav „šator ne može smatrati građevinom, niti se njegova isporuka i montaža mogu smatrati građevinskom uslugom”.

Takav zaključak nije u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, primjerice s presudom C-315/00 Maierhofer, prema kojoj klasifikacija nekretnine ovisi o stvarnim obilježjima objekta, uključujući njegovu povezanost sa zemljištem te mogućnost (odnosno nemogućnost) njegova jednostavnog rastavljanja ili premještanja. Jednako je tako očito da službenici Porezne uprave koji su pripremili predmetno mišljenje nisu uzeli u obzir detaljne smjernice sadržane u dokumentu “Explanatory Notes on EU VAT Place of Supply Rules on Services Connected with Immovable Property” (koji je izdala Europska komisija). U tim se smjernicama, u okviru tumačenja pojma „građevine” („constructions“), izričito naglašava da se ocjena mora temeljiti na stvarnim obilježjima objekta, a ne na njegovom formalnom nazivu.

U tim smjernicama, odgovarajući na pitanje „Što se podrazumijeva pod zgradama i građevinama u smislu članka 13b(b)?”, Europska komisija navodi:

• „Pojam ‘građevina’ ima šire značenje te obuhvaća i druge (ljudskim djelovanjem stvorene) strukture koje se uobičajeno ne bi smatrale zgradama…”.

Nadalje, u tim smjernicama, odgovarajući na pitanje „Što znači ‘pričvršćeno za tlo ili u tlo (iznad ili ispod razine mora)’ i ‘što se ne može lako rastaviti ili premjestiti’?”, Europska komisija navodi:

• „Dok bi zgrade ili građevine čije pričvršćivanje za tlo zahtijeva značajne infrastrukturne radove očito ispunjavale te kriterije, dvojbe se mogu pojaviti u situacijama u kojima se može dovesti u pitanje priroda zgrade ili građevine ili vrsta veza kojima je pričvršćena za tlo. U tom pogledu ilustrativni mogu biti plutajući objekt koji se koristi kao restoran-diskoteka u okolnostima predmeta Leichenich te objekti izgrađeni od montažnih elemenata predviđeni za uklanjanje i ponovnu uporabu na drugoj lokaciji u okolnostima predmeta Maierhofer.”,
• “Zgrada ili građevina može biti pričvršćena za tlo ili u tlo na različite načine: vezivnim materijalom poput cementa ili sredstvima pričvršćenja kao što su užad, lanci, vijci ili sidra.”
• „Međutim, odlučujuće za ocjenu predstavlja li određena zgrada ili građevina nekretninu jest može li se ona lako rastaviti ili premjestiti odnosno ne može li se lako rastaviti ili premjestiti.”
• „Sukladno sudskoj praksi Suda Europske unije, nije nužno da zgrada ili građevina bude neraskidivo ugrađena u tlo kako bi se smatrala nekretninom. Potrebno je ispitati mogu li se mjere poduzete radi njezina učvršćivanja lako ukloniti, odnosno mogu li se poništiti bez znatnog napora i značajnih troškova.”

Obrazloženje navedeno u mišljenju hrvatske Porezne uprave ostavlja dojam da je odlučujuća važnost pridana formalnom nazivu objekta („šator”), a ne njegovim stvarnim tehničkim i funkcionalnim obilježjima.

Ovo bi mišljenje hrvatske Porezne uprave ujedno trebalo poslužiti kao upozorenje poreznim obveznicima da posebnu pozornost posvete formulacijama i opisima koje koriste u komunikaciji s Poreznom upravom. Istodobno, ono pokazuje zašto se ispravan PDV tretman određene transakcije nikada ne bi smio procjenjivati isključivo na temelju pojedinačnih mišljenja Porezne uprave, već prvenstveno na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi, prava Europske unije i relevantne sudske prakse.