Na razini EU se razmatra budućnost PDV-a kod pružatelja financijskih usluga, te je u vezi s time u lipnju 2026. godine objavljena Studija “Taxation of the Financial Sector” koja je izrađena za Europsku komisiju (izvor: https://op.europa.eu/en/publication-detail/-/publication/feb07b9e-7686-11f1-bf5e-01aa75ed71a1).
Zaključuje se da je postojeći PDV pravni okvir za financijske usluge u EU neodgovarajući, a primarno da je zastario i previše kompleksan, te da njegove slabosti dovode do prevelikih skrivenih PDV troškova i nesigurnosti u poslovanju, a sve to dovodi i do prevelikih troškova, smanjenja konkurentnosti, manje inovativnosti i drugih nepovoljnih učinaka.
Iz Studije je jasno da su promjene potrebne, te Studija spominje neke od mogućih smjerova, uključujući neke parcijalne promjene kao što su:
(1) MODERNIZACIJA postojećih definicija i pravila
Razmatraju se promjene odredbi PDV propisa u vezi s npr. derivativima koji u podlozi imaju materijalnu imovinu, usluge vezane za kripto-imovinu, usluge u lancima usluga vezanim za transakcije plaćanja i dr.
Međutim, to je jako zakašnjelo razmatranje EU birokrata jer sve to već dugo postoji na tržištu i financijski sektor se već dugo mora nositi s rizicima u vezi s određivanjem PDV tretmana zbog neodgovarajućih odredbi propisa.
(2) POJEDNOSTAVLJENJE I HARMONIZACIJA pravila u vezi s podjelom odbitka pretporeza
Razmatra se čak i potencijalna primjena propisanog fiksnog postotka tzv. “pro-rata” podjele.
Međutim, iako to može dovoditi do pojednostavljena, s druge strane dovodi u pitanje pravednost i upitno je koliko bi bio skriveni dodatni trošak PDV-a za određene porezne obveznike.
(3) SMANJENJE SKRIVENIH PDV TROŠKOVA
Razmatraju razne opcije uključujući proširenje opcionalne primjene PDV-a u B2B segmentu (na osnovi pojedinog poreznog obveznika ili na transakcijskoj osnovi), proširenje PDV grupiranja (uključujući i prekogranična grupiranja), i dr.
Međutim, upitno jest u kojoj mjeri bi ta dodatna pravila mogla biti dovoljno jednostavna i jasno propisana, a u mjeri u kojoj ne bi bila, opcionalna primjera nekih pravila u praksi može biti tek mrtvo slovo na papiru.
Uz sve to, kao jedan od mogućih smjerova se navodi čak i FUNDAMENTALNA PROMJENA koja bi uključila isključenje PDV oslobođenja za cijeli financijski sektor ili barem za sve usluge uz naknadu.
Kako je povijest pokazala da birokrati koji predlažu i donose propise uglavnom nisu u stanju izuzeća i posebna pravila kvalitetno definirati (na način da budu dovoljno jasna i precizna te praktično lako provediva, kao i duže vrijeme odgovarajuća bez obzira na promjene na tržištu koje su sve brže i brže), zbog toga većina pokušaja da se konačni trošak PDV-a smanji kroz određena parcijalna izuzeća i posebna pravila dovodi do neplaniranih značajnih poteškoća u primjeni, značajnih rizika u vezi s ispravnim tumačenjem posebnih pravila kao i do dodatnih troškova povezanih s primjenom posebnih pravila. Zbog toga, najbolji smjer budućih promjena u vezi s PDV-om u financijskom sektoru bi mogla biti upravo takva fundamentalna promjena u okviru koje bi financijski sektor maksimalno potpao pod redovna PDV pravila (u mjeri u kojoj je provedivo).